Arhiva izdanja

U svakome od ovdje opisanih jezika jezične su se institucije u različitoj mjeri bavile pitanjima jezične kultivacije, jezičnog normiranja kao i jezične kritike. Među najpoznatije i u određenom smislu simbolične jezične institucije bez sumnje se ubrajaju jezične akademije kao što su Accademia della Crusca ili Académie française. U raspravama na normativne, a ponekad i jezičnopurističke teme, osim jezičnih akademija povremeno sudjeluju i jezična društva.

U ovom svesku priručnika bavimo se jezičnim purizmom kao kritikom jezične uporabe te kao
kritikom različitih struktura i elemenata jednog jezika. Pritom se komparativno ukazuje na
značajne povijesne i suvremene jezične okolnosti u kojima se jezični purizam pojavljivao ili se
pojavljuje te opisuje razmjer jezičnokritičke aktivnosti u svakome od jezika u prošlosti i danas.
Osim toga, članak se bavi i relevantnim akterima te osobitim diskurzivnim međuodnosima
pojedinih govornih područja.

U ovom svesku priručnika iz jezičnokritičke perspektive promatramo procese standardizacije
u njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom i hrvatskom jeziku. Pritom se posvećujemo
aspektima dijakronije koji se odnose na razvoj norme pisanog i govornog jezika, ali ne
zapostavljamo ni sinkronijsku perspektivu koja obuhvaća aktualne policentrične normativne
tendencije, pravopisna pitanja te pitanja kodifikacije.

Normiranje jezika i njegove uporabe usko je povezano s kritikom jezika i jezične uporabe. Termin Sprachnormenkritik (kritika jezičnih normi) nema u engleskom, kao ni u francuskom, talijanskom ili hrvatskom jeziku svoj standardizirani terminološki ekvivalent. No usprkos tome, koncept kritike jezičnih normi, odnosno njezinih sastavnih dijelova, stoljećima je već tema rasprava kako u engleskom, tako i u francuskom, talijanskom i hrvatskom jeziku.